Veliki meč je iza tebe. I klasično pitanje: nije li presing veći i ne ometa li potpunu koncentraciju boksati pred vlastitom publikom kao nedavno u Puli?
Opterećenje pred takav meč je veliko. Znaš da ti dolaze prijatelji, rodbina, dobar dio Hrvatske te gleda.
Ali kao što sam se fizički pripremao tako sam imao i psihičke pripreme. Sve one dane kad sam trenirao u Njemačkoj, razvio sam koncept borbe kojeg ću se držati. Na sreću stvar se razvijala kako sam želio i odradio sam meč extra dobro. Činjenicu da boksam pred domaćom publikom gledao sam samo s pozitivne strane a u slučaju neke krize, računao sam da me publika «mora» iščupati.
Najavljuješ napad na europsku pa možda i svjetsku titulu. Imaš li već kakve detaljnije informacije?
Slijedeća borba je za naslov prvaka Europe i to je sigurno. Još se ne zna točno ni protivnik ni datum ali ja očekujem kraj rujna ili početak listopada a meč će se najvjerojatnije održati u Njemačkoj.
Opiši koja je razlika u treninzima i sportskom životu uopće, vani i kod nas? Koja je prednost biti dio velike mašinerije kao što je Universum Box Promotion?
Jako velika razlika. Dok sam bio amater nisam imao nikakvih uvjeta niti novaca za treniranje. Morao sam navečer raditi u disku da bi imao za život. Što se tiče tehničkih uvjeta uvijek je bilo problema s opremom, dvoranom, trenerima, prehranom i slično.
Znači uz takve probleme nisi mogao voditi kvalitetan sportski život.
Život u Njemačkoj je nešto sasvim drugo. Svi mi idu maximalno na ruku, imam stan 800 m od kluba i vrlo sam zadovoljan sa svime.
Opiši mi kako se odvijaju tvoje pripreme pred borbu.
Dva mjeseca prije borbe ja sam u Hamburgu na relaciji kuća — dvorana. Dva puta dnevno imam treninge po dva-tri sata i na kraju budem toliko umoran da nemam volje za ništa. Treninzi me toliko iscrpe, toliko dajem sebe da dođem doma «mrtav», nemam volje nigdje ni ići.
Eventualno vikendom kada sam slobodan.
Kad sve bude gotovo, kad se sve stiša, ljudi znaju reć «..lako je on to odradio..». Ne treba gledati samo borbu, već i dva mjeseca treninga i odricanja, koliko je to rundi sparinga i pretrčanih kilometara.
Vrlo si dosljedan svome stilu borbe. Kako bi ga opisao?
Svatko tko dođe gledat borbu očekuje vidjeti krv i nokaute. To je u ljudima. I ja da sam samo gledatelj, vjerojatno bi očekivao isto. Ali, svakome ću postaviti isto pitanje. Da je na mome mjestu, da li bi volio pobjedu sa deset udaraca zadanih a jednim primljenim te ostane netaknut i sačuvan?
Ili bi priželjkivao borbu gdje će dati 100 udaraca a primiti 99?
Visok sam 1,96 cm, težak 80 kg i bilo bi glupo od mene da se upuštam u tuče s nižim boksačima koji su fizički jači od mene. Znači s mojom visinom prednost su duže ruke i distanca, tako da je to moj idealan način boksa.
Možemo li očekivati Stipu sa 10-20 kg više? Jesi li ikad razmišljao o tome?
Naime, ja jedem ogromne količine hrane i pijem ogromne količine vode. Svi moji prijatelji se čude kada vide koliko jedem. Moj metabolizam je takav i ne dozvoljava mi da se udebljam. Ali to je pitanje koje se često postavlja.
Radio si Jiu Jitsu s Mikeom Benčićem. Jel to propituješ svoje potencijale za Ultimate fighting ili je to rekreacije radi?
JJ je vrlo zanimljiv sport i teško ga je opisati ljudima koji to nisu probali. Borba na podu, poluge i zahvati, dok nisam počeo s time nisam ni znao da je tako dobro. Zavolio sam tu vrstu borbe i kad god ulovim vremena nađem se s Benčićem.
Karijera?
Svi mi kažu da ne dobivam udarce u glavu i s mojim stilom mogu boksati do mirovine. Ali svejedno, nije lako psihički sve to podnositi.
Par puta me je uhvatila kriza. Htio sam se ostaviti svega ali sam shvatio da je to moj posao i da od toga živim. Ali eto, dobio sam novi motiv kad sam vidio koliko ljudi prate moju karijeru. Bilo gdje u Hrvatskoj, staro ili mlado svi su uz mene.
Na službenom Universum Box Promotion sajtu piše Stipe Drews. Jesi to promijenio ime po uzoru na Adnana ili …?
Nijemcima je vrlo teško izgovoriti moje prezime pa smo odlučili radi njih malo pojednostaviti.