NTERVIEWStjepan Hauser - hrvatski v

NTERVIEW
Stjepan Hauser - hrvatski virtuoz na dvoru britanske kraljice

Pulski violončelist ima samo 24 godine, a već je osvojio 21 nagradu te nastupa na najprestižnijim glazbenim pozornicama Europe - za Nacional govori o svojem životu i karijeri u Britaniji, poznanstvu s Rostropovičem i nastupu za princa Charlesa
Sav u glazbi Stjepan Hauser je poznat i kao 'mađioničar violončela', a publika ga pamti po strastvenoj svirci
i interpretaciji glazbe
cijelim tijelom
Sav u glazbi Stjepan Hauser je poznat i kao 'mađioničar violončela', a publika ga pamti po strastvenoj svirci i interpretaciji glazbe cijelim tijelom
Stjepan Hauser (24), mladi hrvatski virtuoz na violončelu, zadnji Rostropovičev student i dobitnik 21 prve nagrade na raznim hrvatskim i međunarodnim natjecanjima, poznat u svijetu glazbe i kao “mađioničar s violončelom”, već je obišao pola svijeta i nastupio u nekima od najvećih dvorana svijeta, a čak su ga pozvali da svira i na Gala večeri u Buckinghamskoj palači za princa Charlesa i njegovu suprugu Camilu. Osim po izvanrednoj tehnici, poznat je i po strastvenom načinu sviranja i interpretiranju glazbe cijelim tijelom.

Također, prije početka koncerta na sceni je opušten i zabavlja muzičare, ali kad počne svirati, njegovo se lice naglo uozbilji i čini sve da publici, kako kaže, prenese svoju poruku. Trenutno je u Wallesu gdje snima novi CD s japanskom pijanisticom Yoko Misumi i klarinetistom Lesliejem Cravenom iz orkestra Velške nacionalne opere, zatim početkom iduće godine počinje snimanje s Damirom Urbanom, a u planu je i album s velikim sviračem lutnje Edinom Karamazovim, te početkom godine i serija koncerata diljem Europe. Stjepan Hauser rođen je u muzičkoj obitelji u Puli gdje je započeo glazbeno obrazovanje. Ima sestru koja je novinarka u Puli. Srednju školu završio je u Rijeci, zatim je studirao u Londonu, a usavršavao se u Americi kod čuvenog violončelista Bernarda Greenhousea, koji je dasetljećima nastupao u Triju Beaux Arts. Već sa šesnaest godina postao je najmlađi član Riječke filharmonije, dvaput je bio najbolji u zemlji - 2002. i 2004. - a pobjednik je međunarodnih natjecanja Rudolf Matz i Lions Grand Prix.

Osvojio je i naslov najtalentiranijeg mladog glazbenika u televizijskom natjecanju u sklopu emisije ”Dobro jutro, Hrvatska”. Danas živi u Londonu, a kao solist nastupio je uz vodeće orkestre na nekim od najvećih pozornica svijeta, kao što je Royal Albert Hall i Wigmore Hallu u Londonu, te u Firenzi gdje je nastupao u čast Mstislavu Rostropoviču. Nakon tih koncerata bio je pozivan na najprestižnije koncertne lokacije u Europi. Član je nagrađivanog Greenwich Trija gdje svira sa slovenskom violinisticom Lanom Trotovšek i japanskom pijanisticom Yoko Misumi, a surađuju s Bernardom Greenhouseom, Stephanom Kovacevicem i Rivkom Golani te Beaux Arts Triom, Alban Berg Kvartetom, Izraelskim klavirskim triom i drugima.

NACIONAL: Imate tek 24 godine, a dobili ste čak 21 nagradu na međunarodnim violončelističkim natjecanjima. Tko je prvi uočio vaš talent?

- Violončelo sam počeo svirati kao dijete i ljudi su odmah zapazili da imam potencijal, ali nije mi se dalo vježbati. Moji roditelji su znali da sam talentiran, ali me nisu tjerali. Mislim da su pametno postupili. Dijete mora samo zagristi, zavoljeti svoj instrument i poželjeti učiti, jer tek onda može razviti talent. Zagrizao sam tek pri kraju osnovne škole, a u tome su mi puno pomogli i vrhunski profesori na ljetnim školama i seminarima koje sam pohađao. Oni su mi bili velika inspiracija i uz njih sam jako napredovao.

NACIONAL: Zašto ste počeli svirati baš violončelo?

S Damirom Urbanom na
Božićnom koncertu u HNK-u u Zagrebu kada su pjevali 'Everybody Hurts' R.E.M.-a
S Damirom Urbanom na Božićnom koncertu u HNK-u u Zagrebu kada su pjevali 'Everybody Hurts' R.E.M.-a
- Violončelo je predivan instrument, ima nevjerojatnu toplinu zvuka, a i najbliži je ljudskom glasu. Kad sam kao dijete prvi put čuo zvuk violončela, privukle su me njegove posebne vibracije... Danas sviram na violončelu iz poznate majstorske radionice Colina Irvinga, koji već 40 godina izrađuje i popravlja violine i violončela. I njegov djed je izrađivao instrumente. Na Irvingovim violončelima sviraju brojni solisti te muzičari iz uglednih orkestara Engleske, Amerike i Europe, primjerice, iz Menuhinovog orkestra sviraju na instrumentima iz te radionice. Ja još nemam vlastito violončelo – sviram na posuđenom, ali jako sam zadovoljan.

NACIONAL: Koliko je muzičaru važna vrsta instrumenta?

- Što je instrument kvalitetniji, muzičar će lakše i brže pronaći zvuk koji želi te će jednostavnije doći do rezulata. Ali, uz talent i sposobnosti, za postizanje lijepog zvuka ipak su najvažnije ruke. Možete nekom dati najbolju Stradivarijevu violinu, ali ako nije talentiran i nije ovladao vještinom sviranja, sve će biti uzaludno. Još će gore zvučati na dobrom, nego na nekom lošijem instrumentu. To je kao da vozite Ferrari, a ne znate mijenjati brzine.

NACIONAL: Potječete iz muzičke obitelji. Koliko su vaši roditelji utjecali na vas?

- Moja mama predaje metodiku glazbe na fakultetu u Puli, prije je svirala udaraljke, ali više nije aktivna. Otac je jako muzički talentiran, ali nikad se nije profesionalno bavio glazbom. Iz gušta je često svirao gitaru i pjevao, on je zapravo multitalentirana osoba – crta, slika, radi mozaike, jako je vješt s rukama. Geni su uvijek važni.

NACIONAL: Već šest godina živite u Londonu gdje ste diplomirali na Trinity College of Music, a zatim ste i magistrirali kod profesora Ralpa Kirshbauma na Royal Northern College of Music u Manchesteru. Kako ste se odlučili za London?

- Na jednom seminaru u Hrvatskoj čuli su me engleski profesori i pozvali na studij u London. Kao stipendist Adris grupe i zatim Fondacije Frankopan, koja ima sjedište u Londonu, diplomirao sam u klasi Natalije Pavlutskaje, a potporu za poslijediplomski studij dobio sam i od Dorothy Stone fondacije. Zatim sam se usavršavao i kod znamenitog violončelista Bernarda Greenhousea, koji danas ima 94 godine i živi u Bostonu u Americi.

NACIONAL: Bili ste jedan od posljednjih učenika slavnog violončelista Mstislava Rostropoviča. Možete li se prisjetiti vaših susreta?

- Rostropovič je kralj violončela, Šostakovičev učenik, najveća ličnost u svijetu violončela. Zahvaljujući njemu taj je instrument doživio pravu revoluciju tako da su svi veliki skladatelji 20. stoljeća, od Šostakoviča i Brittena do Prokofjeva, pisali skladbe za Rostropoviča. Zahvaljujući njemu mi danas imamo bogatu literaturu za taj instrument. Susret s njim bio je ispunjenje mojih snova. Svaka njegova riječ bila mi je velika inspiracija. Upoznao sam ga u listopadu 2006., godinu dana prije njegove smrti, kada sam kao jedini violončelist bio pozvan da nastupim na gala koncertu u Palazzo Vechio u Firenzi za Mstislava Rostropoviča. Prije nastupa bio sam jako uzbuđen što je za mene neuobičajeno. Naime, nemam tremu i svejedno mi je tko je u gledalištu. Osjetio sam veliku odgovornost i htio sam dati sve od sebe. Bilo je veličanstveno, kao san. Dok sam svirao, on je pažljivo slušao, a zatim sam pohađao masterclass kod maestra, koji je on filmski dokumentirao. Bilo je fantastično.

NACIONAL: Je li točno da je Rostropovič izjavio da ste najbolji mladi violončelist kojeg je ikad čuo?

- Rostropovič je bio oduševljen mojim sviranjem i talentom, a meni je to puno značilo. Nakon njegove smrti, svirao sam na nekoliko koncerata koji su bili njemu posvećeni, a zadnji je bio prošle godine u Wigmore Hallu u Londonu. Nastupilo je i nekoliko drugih umjetnika, razgovaralo se o njegovim manje poznatim radovima, a prikazani su i neki još neviđeni snimci njegovih izvedbi. To je bio i moj debi u toj dvorani. Svirao sam Prokofjevov ”Koncert za violončelo i orkestar” što je bila londonska premijera tog djela.

NACIONAL: Spomeneuli ste da ste bili đak Bernarda Greenhousea. Koliko je na vaš razvoj utjecao taj čuveni američki violončelist?

U GREENWICH TRIJU nastupaju Stjepan Hauser,Lana Trotovšek i Yoko Misumi
U GREENWICH TRIJU nastupaju Stjepan Hauser,Lana Trotovšek i Yoko Misumi
- Greenhouse danas ima 94 godine i poznavao je neke od najvećih ljudi 20. stoljeća, od Einsteina do Stravinskog i Rahmanjinova tako da vam može iz prve ruke ispričati puno zanimljih priča o njihovim životima. Slušao me je u Londonu kada sam imao koncert sa svojim Greenwich Triom i od tada smo u kontaktu, često ga posjećujem u Bostonu. On je osnivač poznatog Beaux Arts Trija tako da razumije problematiku i puno mi je pomogao.

NACIONAL: Na YouTubeu može se pogledati vaš video na kojem imitirate mnoge violončeliste te ostale muzičare što nije baš uobičajeno u svijetu klasične glazbe. Je li vam imitiranje glazbenika hobi ili ste taj video snimili za neku specijalnu prigodu?

- To sam se jednom prilikom šalio, a jedan moj prijatelj je taj video stavio na YouTube i onda je to postalo velika senzacija. Kad sam u srednjoj školi otkrio strast prema violončelu, postao sam gotovo opsjednut tim instrumentom i počeo sam slušati sve violončeliste svijeta. Slušajući ih, puno sam naučio od njih i njihovog sviranja. Mnogi muzičari su vidjeli taj video i on mi je donio veliku popularnost u muzičkom svijetu. Ja sam inače talentiran za imitiranje i mogu vrlo uspješno imitirati hrvatske pjevače kao što su Oliver Dragojević, Massimo Savić i drugi.

NACIONAL: Upoznali ste se i s predsjednikom Ivom Josipovićem. Da li biste željeli odsvirati i neku njegovu skladbu?

- Koliko znam, on još nije napisao neku skladbu za violončelo pa ga ovom prigodom pozivam da napiše neko djelo za violončelo. Svi violončelisti bi bili sretni da sviraju neku Josipovićevu skladbu.

NACIONAL: Svirate komade romantičnih skladatelja, ali i djela najsuvremenijih autora. Imate li svoje favorite među skladatel