Putni dnevnik Aleksandre po Japanu,

Putni dnevnik Aleksandre po Japanu, nastavak 5. - "Carev rođendan"

Jutros sam bila model za katalog namještaja jer su me lijepo zamolili i jer mogu. Zašto uopće odbiti priliku da budeš u katalogu za namještaj izrazito uspješne japanske firme (proizvođači namještaja, Marche zastupnici za Japan, voljeli bi se probiti i na EU tržište)? Sve im je lijepo u Ichibi, a čak sam i čitala stripove za vrijeme snimanja što je još veći plus.
Kao pravi model, nisam ništa posebno jela cijeli dan, a kad sam napokon ogladnila za večeru je bila, između ostalog, i pašta sa salsom. Kad skoro svaki tjedan svog života jedeš paštu sa salsom i odjednom je jedeš štapićima to postaje izrazito simbolično pa ti suza krene, zamirišu uspomene...
Emocije na stranu, ne plače se na partyju koji je tebi namijenjen i to odmah pokraj drugog najsvjetlucavijeg mjesta na svijetu.
Izmjenila sam Lions zastavice s Lions Kasai Clubom, a promijenila sam i obitelj. A taman smo se povezali. Druga obitelj ima tri kćeri i kad sam im pokazala slike mora i ovdašnjih momaka sve su odmah odlučile gdje idu sljedeće ljeto (osim udate, ona je samo vrisnula).
Danas je Carev rođendan, neradni je dan. Ne znam kako ga slave, ali sam ga ja proslavila kao jedina ženska osoba u punom restoranu koja pije pivo. I druge žene bi pile, ali ne mogu jer voze muževe. Očito ovdje ne postoji ona predrasuda da su žene loše vozačice.
Još sam u Kasaiu. Ne znam kako izgleda centar grada, ali znam da sutra idemo na ručak s gradonačelnikom.
Sayonara!