Cijeli svoj zivot putujem.Ustvari se ne sjecam vremena prije putovanja..ok..sjecam se skole,parka,prijatelja,nekih dogodovstina..ali,nista ne moze ostaviti takav dojam kao putovanja.
Nista me u zivotu ne moze toliko fascinirati kao zanimljiva mjesta,gradovi,druge kulture,hrana,sve te silne razlicitosti..mislim da su putovanja najbolja knjiga,skola..pogotovo za one koji su malo zatvoreni po pitanju drugih,drugacijih ljudi.. ona zivotna skola o kojoj stalno svi pricaju. Kad netko kaze imao sam zivotnu skolu..eto,ja sam ju najvise prosla kroz putovanja...e sad,bilo ih je svakakvih.Opet ono kad kazu..divno mi je bilo,krasno,nikad ljepse. Jako puno ih je bilo..ali su mi dosadna za prepricavanje i nisu bila skola nego uzivancija
Zasto pisem o tome..zato sto sutra trebam sa svojim coporom krenuti na Filipine.Ne znam da li ste pratili ovih dana ali,tamo je jedan od najvecih tajfuna bas ovih dana,najveca evakuacija stanovnista u povijesti..a moja zivotna skola (putovanja) je ostavila traume na meni.Trudnoca i dolazak Jane i Mile je samo poduplao strah..1996.g. u Parizu vracala sam se vlakom sa snimanja kad se desio teroristicki napad u metrou...11.9.2001.NY,
znate pricu..11.3.2004. Madrid..nisam bila tamo,jer su mi vecer prije otkazali snimanje za drugi datum.Onda sam 2006.g. u zadnji cas zbrisala uraganu Ernesto..kazem, u zadnji cas zato sto nisam uspjela ni zaspati,a ja sam poznata po tome da u avionu zaspim cim sjednem..nisu to bile turbulencije koje ja sebi objasnim kao rupe na asfaltu pa spavam kao beba ..Mislim da je bila 1999.g. kad su me skoro napale sve moguce zivotinje u dzungli na rubu Venezuele.To i nije bilo tak strasno ...strasnija mi je bila voznja od dzungle do hotela jer smo skoro sa mini busom sletili u provaliju..e,da,Kenija,sletila sam u Mombasu i tamo me cekao mini bus koji me trebao odvesti do mjesta s kojeg ce me camcem prevesti do otoka gdje je snimanje...i tako smo sminkerica,stilistica,frizer i ja krenuli do ostatka ekipe koja nas ceka...malo sam se raspitala kojim putem idemo,koliko nam treba,i onda sam zaspala ( naravno )...negdje na pola puta sam se probudila,bilo mi je nesto cudno..u nekom polu snu,sjecam se, da smo bili stali,ali nemam pojma zasto..stvarno sam bila umorna od puta..znate ono kad se nikako ne mozete razbuditi i onda u jednom trenutku skocite kao da vas je netko ustipnuo..tako sam ja skocila u mini busu i ugledala pored sebe covjeka sa mitraljezom u ruci...znam da je prije toga do mene sjedio frizer..Sminkerica je bila spremna,kao da je cijelo vrijeme gledala u mene i cekala da se probudim...Ljupka, nista se ne brini sad smo sigurni..kak mislis sad?! Kaj do sad nismo bili?!?! Ne,prolazili smo kroz jedan od najopasnijih puteva gdje se znaju desavati strasni napadi na turiste,ljude koji se voze kroz ovu sumu..kaj smo u sumi?!?! sva sreca pa smo naisli na vojsku..kaze sminkerica..aha,pa ste ga bas smjestili do mene sa ovom pusketinom??!!!! I tako,bilo je jos takvih putovanja...avantura..kazu, glamurozni zivot modela..Dok sam bila model i tako putovala po svijetu,mastala sam kako cu jednog dana svoje obiteljske odmore planirati samo na dosadnim mjestima..Tajfun Hagupit mi to momentalno ne dozvoljava..ova borba jos traje..jedni koferi su poslani na aerodrom s kojeg trebamo krenuti za Filipine,drugi koferi se za svaki slucaj pakiraju za Zagreb..Valjda cu danas znati u koju avanturu krecemo,jer kad malo bolje razmislim,s Janom i Milom na koje god putovanje krenemo,avantura je
Ps...Dina Coric Bosnar, prijatelj u nevolji..pocni razmisljati da budes najbolji booker na svijetu..imam dobre veze
結果 (
日本語) 1:
[コピー]コピーしました!
Cijeli svoj zivot putujem.Ustvari se ne sjecam vremena prije putovanja..ok..sjecam se skole,parka,prijatelja,nekih dogodovstina..ali,nista ne moze ostaviti takav dojam kao putovanja.
Nista me u zivotu ne moze toliko fascinirati kao zanimljiva mjesta,gradovi,druge kulture,hrana,sve te silne razlicitosti..mislim da su putovanja najbolja knjiga,skola..pogotovo za one koji su malo zatvoreni po pitanju drugih,drugacijih ljudi.. ona zivotna skola o kojoj stalno svi pricaju. Kad netko kaze imao sam zivotnu skolu..eto,ja sam ju najvise prosla kroz putovanja...e sad,bilo ih je svakakvih.Opet ono kad kazu..divno mi je bilo,krasno,nikad ljepse. Jako puno ih je bilo..ali su mi dosadna za prepricavanje i nisu bila skola nego uzivancija
Zasto pisem o tome..zato sto sutra trebam sa svojim coporom krenuti na Filipine.Ne znam da li ste pratili ovih dana ali,tamo je jedan od najvecih tajfuna bas ovih dana,najveca evakuacija stanovnista u povijesti..a moja zivotna skola (putovanja) je ostavila traume na meni.Trudnoca i dolazak Jane i Mile je samo poduplao strah..1996.g. u Parizu vracala sam se vlakom sa snimanja kad se desio teroristicki napad u metrou...11.9.2001.NY,
znate pricu..11.3.2004. Madrid..nisam bila tamo,jer su mi vecer prije otkazali snimanje za drugi datum.Onda sam 2006.g. u zadnji cas zbrisala uraganu Ernesto..kazem, u zadnji cas zato sto nisam uspjela ni zaspati,a ja sam poznata po tome da u avionu zaspim cim sjednem..nisu to bile turbulencije koje ja sebi objasnim kao rupe na asfaltu pa spavam kao beba ..Mislim da je bila 1999.g. kad su me skoro napale sve moguce zivotinje u dzungli na rubu Venezuele.To i nije bilo tak strasno ...strasnija mi je bila voznja od dzungle do hotela jer smo skoro sa mini busom sletili u provaliju..e,da,Kenija,sletila sam u Mombasu i tamo me cekao mini bus koji me trebao odvesti do mjesta s kojeg ce me camcem prevesti do otoka gdje je snimanje...i tako smo sminkerica,stilistica,frizer i ja krenuli do ostatka ekipe koja nas ceka...malo sam se raspitala kojim putem idemo,koliko nam treba,i onda sam zaspala ( naravno )...negdje na pola puta sam se probudila,bilo mi je nesto cudno..u nekom polu snu,sjecam se, da smo bili stali,ali nemam pojma zasto..stvarno sam bila umorna od puta..znate ono kad se nikako ne mozete razbuditi i onda u jednom trenutku skocite kao da vas je netko ustipnuo..tako sam ja skocila u mini busu i ugledala pored sebe covjeka sa mitraljezom u ruci...znam da je prije toga do mene sjedio frizer..Sminkerica je bila spremna,kao da je cijelo vrijeme gledala u mene i cekala da se probudim...Ljupka, nista se ne brini sad smo sigurni..kak mislis sad?! Kaj do sad nismo bili?!?! Ne,prolazili smo kroz jedan od najopasnijih puteva gdje se znaju desavati strasni napadi na turiste,ljude koji se voze kroz ovu sumu..kaj smo u sumi?!?! sva sreca pa smo naisli na vojsku..kaze sminkerica..aha,pa ste ga bas smjestili do mene sa ovom pusketinom??!!!! I tako,bilo je jos takvih putovanja...avantura..kazu, glamurozni zivot modela..Dok sam bila model i tako putovala po svijetu,mastala sam kako cu jednog dana svoje obiteljske odmore planirati samo na dosadnim mjestima..Tajfun Hagupit mi to momentalno ne dozvoljava..ova borba jos traje..jedni koferi su poslani na aerodrom s kojeg trebamo krenuti za Filipine,drugi koferi se za svaki slucaj pakiraju za Zagreb..Valjda cu danas znati u koju avanturu krecemo,jer kad malo bolje razmislim,s Janom i Milom na koje god putovanje krenemo,avantura je
Ps...Dina Coric Bosnar, prijatelj u nevolji..pocni razmisljati da budes najbolji booker na svijetu..imam dobre veze
翻訳されて、しばらくお待ちください..
